Sviranje s razumijevanjem

Jedinstvenost ciklusa Orgulje sv. Marka potvrđena je još jednom 28. lipnja gostovanjem francuskoga orguljaša Oliviera Penina, nasljednika dugogodišnje tradicije orguljanja u pariškoj bazilici sv. Klotilde, koji se predstavio programom naslovljenim Koral u sv. Klotildi. Neogotička crkva pozamašnih dimenzija dom je i velikim orguljama čuvenoga graditelja Aristidea Cavaillé-Colla, koje su nastajale, među ostalim, i u suradnji s orguljašima skladateljima. Iz te su suradnje proizašle orgulje koje svojim registrima oponašaju brojne instrumente simfonijskoga orkestra.

Novi instrument skladateljima je omogućio i sasvim nov način razmišljanja u stvaranju repertoara koji jest idiomatski za orgulje, ali istodobno imitira orkestralni zvuk. Istraživanje novoga zvukovnoga svijeta odrazilo se i na istraživanje formi, što je rezultiralo stvaranjem oblika poput orguljskih simfonija ili primjerice opsežnih suita ili fantazija. Prvi orguljaš u tada novoizgrađenoj bazilici sv. Klotilde na spomenutim orguljama Cavaillé-Colla bio je César Franck, a s obzirom na snažnu orguljašku tradiciju u Francuskoj, to su mjesto nasljeđivali redom vrhunski glazbenici. Među njima bio je i njegov učenik Charles Tournemire, kojega se nerijetko naziva i Debussyjem orgulja.

Upravo je njegovim djelima Olivier Penin otvorio koncert, tj. izvedbom zahtjevne Fantazije za Bogojavljenje iz Božićnog ciklusa goleme zbirke Mistične orgulje. Orguljski grand jeu u tome je djelu najprisutniji, za razliku od stavka Consummatum est, op. 67 br. 7 iz zbirke Sedam orguljskih korala-pjesama za Sedam posljednjih riječi Kristovih, u kojem je prevladavao izbor registara mekšega, baršunastijeg tona. Olivier Penin dobro je razumio orgulje za kojima svira, ali i prostor u kojem nastupa, što je prikazao dobrim izborom registara, jer osim tehničke spremnosti za klavijaturama, virtuoznost orguljaša ogleda se i u sposobnostima njegova uha da pronicavo izabere registre kojima će obojiti glazbu.

Sasvim drukčiji opus dolazi iz pera Césara Francka, koji je predstavljen integralnom izvedbom Triju korala, M. 38-40. Riječ je o „lektiri“ orguljašâ, djelima od kojih barem jedno svi sviraju i tijekom školovanja. Ipak je u njima Franck iskoristio gotovo sve mogućnosti koje mu „suvremene“ orgulje nude, prije svega stvaranje i rast dinamike od pianissima do fortissima i obrnuto. Olivier Penin vrlo je temeljito proučio partituru istražujući u njoj nove tendencije u izvođačkoj praksi. Muzikalnost s kojom je nizao Franckove melodijske linije, ali i virtuoznost kada je bila potrebna, jasan su pokazatelj Peninova majstorstva za kraljicom instrumenata. Osobito nadahnuto izveo je čuveni Drugi koral u h-molu, od mističnog i misterioznog početka do bogata vrhunca obilježena akordima i decrescenda pri samu završetku djela. Fantazijske elemente Trećega korala u a-molu orguljaš je nizao u improvizacijskome stilu, stvarajući dojam kako je riječ o improvizaciji koja nastaje sada, a ne o već zapisanome djelu. Smisao za čitanje specifične dramaturgije Franckova glazbenog jezika u tim je koralima kod Oliviera Penina bio iznimno izražen.

Osim po izboru glazbenika, Orgulje sv. Marka kao festival ističu se i po programu kojim se oni predstavljaju. Time se izdvajaju od brojnih drugih domaćih (pa čak i inozemnih) orguljskih festivala, preplavljenih mahom „atraktivnom“ i već istrošenom – kako formom, tako i glazbom. Jedinstvenost prostora, sjajnoga instrumenta i, naravno, orguljaša Oliviera Penina, ono su što je osiguralo uspjeh koncerta, baš kao i mnogih koji su u okviru festivala dosad održani.